Crna Gora čuva tradiciju štrajkovanja

Crna Gora čuva tradiciju štrajkovanja

Proteklih godina održano na desetine štrajkova u Crnoj Gori, Zakon o štrajku treba poboljšati.

Ustavom Crne Gore zaposlenima se jemči pravo na štrajk a ovo ustavno pravo detaljno je razrađeno Zakonom o štrajku. Na inicijativu sindikata, 2015. godine usvojen je novi Zakon o štrajku a iako se radi o tekstu koji je znatno bolji od ranijeg, najnovija iskustva pokazuju da treba da bude dodatno unaprijeđen.

Štrajk može biti organizovan na nivou poslodavca, grane, grupe ili podgrupe djelatnosti i kao generalni štrajk, za cijelu državu. Kada govorimo o vrstama, može biti štrajk upozorenja, rotirajući štrajk kojim samo dio zaposlenih prekida rad u određenom periodu, selektivni štrajk u određenim organizacionim cjelinama ili poslovnim jedinicama poslodavca i štrajk solidarnosti, organizovan radi podrške zaposlenima ili sindikatima koji već štrajkuju. Odluku o stupanju u štrajk kod poslodavca donosi
nadležni organ reprezentativnog sindikata ili više od polovine zaposlenih kod tog poslodavca, odnosno u njegovom dijelu. Odluku o stupanju u granski, odnosno generalni štrajk donosi nadležni organ reprezentativnog sindikata koji je organizovan na granskom nivou, odnosno na nivou države.

 

Ograničen štrajk u nizu djelatnosti 

Kada su u pitanju ograničenja, zaposleni u Vojsci i policiji mogu organizovati štrajk na način koji neće ugroziti nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana, kao i funkcionisanje ograna vlasti, što zavisi od procjene državnog organa nadležnog za poslove nacionalne bezbjednosti koju mora donijeti u roku od 24 sata od dana najave štrajka.
Posebna ograničenja propisana su i za škole ako bi štrajk, zbog dužine trajanja i obima, mogao da poprimi takve razmjere da dovede u pitanje realizaciju obrazovnog programa za tekuću školsku godinu. Zakonom o štrajku navedene su djelatnosti od javnog interesa gdje bi prekid rada zbog prirode posla mogao da ugrozi život i zdravlje ljudi ili opšti interes građana, pa u njima štrajk
može početi ako se prethodno utvrdi minimum procesa rada.
To sporazumno utvrđuju nadležni organ državne uprave, reprezentativnog udruženja poslodavaca i reprezentativnog sindikata. Ovdje je važno napomenuti ulogu Agencije za mirno rješavanje radnih sporova koja je nezaobilazan faktor u situaciji kada subjekti u sporu ne postignu saglasnost o minimumu procesa rada.

Dugo trajao ali uspio – detalj sa štrajka Crnogorskog Telekoma

Brojni štrajkovi prethodnih godina

U proteklih petnaestak godina bilo je na desetine štrajkova u crnogorskim preduzećima, posebno u sektorima koji su prošli kroz proces promašenih privatizacija. Neki od najznačajnijih bili su: štrajk zaposlenih u Kombinatu aluminijuma Podgorica 2006. godine; štrajk zaposlenih u Crnogorskom Telekomu 2010., generalni štrajk zdravstvenih radnika 2011. godine; štrajk zaposlenih u Željezari Nikšić iz 2012… U pomenutom periodu gotovo svake godine organizovano je na desetine jednosatnih štrajkova upozorenja a ove godine, po prvi put, takav štrajk održan je i u nacionalnom Javnom servisu Radio-Televiziji Crne Gore. Do sada nije bilo generalnog štrajka u Crnoj Gori ali je 2018. godine postojala realna mogućnost da se održi jer su to najavljivale dvije nacionalne sindikalne centrale, braneći reformu penzionog sistema.

Zaposleni u Crnogorskom Telekomu stupili su 15. novembra 2022. godine u štrajk zahtijevajući poštovanje Kolektivnog ugovora, zaštitu stečenih prava i povećanje zarade. Štrajk je trajao do 30. marta 2023. godine i okončan je potpisivanjem Aneksa Kolektivnog ugovora kojim su očuvana ali i unaprijeđena prava zaposlenih, te povećana zarada. Štrajkači su bili izloženi raznim pritiscima a štrajk je dugo trajao zbog sporog i neefikasnog  postupanja nadležnih ali i zbog medijske blokade, nemiješanja Vlade jer se radilo o privatnom poslodavcu te grubog kršenja propisa od strane poslodavca. Žrtva koju su podnijeli radnici Crnogorskog Telekoma vrijedna je svakog poštovanja i predstavlja nemjerljiv doprinos jačanju sindikalnog pokreta u Crnoj Gori, očuvanja prava na sindikalno djelovanje, kolektivno pregovaranje i prava na štrajk.

Osim određenih zakonskih prepreka da se organizuje štrajk, te činjenice da u Crnoj Gori ne postoje mehanizmi koji bi obavezivali nadležne inspekcijske ili sudske organe da u hitnom postupku rješavaju sporove u vezi sa štrajkom, poseban problem predstavlja i činjenica da gotovo nijedan sindikat nema štrajkačke fondove koji bi obezbijedili sigurnost zaposlenima, budući da im za vrijeme štrajka ne pripada pravo na zaradu.

Stručna služba Saveza sindikata Crne Gore
                                                          Stručna služba Unije slobodnih sindikata Crne Gore

SAVEZ SINDIKATA
CRNE GORE
www.sindikat.me

UNIJA SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE
www.usscg.me