JEDNAKE U ZAKONU, NEJEDNAKE U PRAKSI

Žene u Hrvatskoj i dalje češće rade na nesigurnim oblicima ugovora, a rodni
jaz u plaćama posljednjih se godina čak i povećao, unatoč brojnim odredbama
zakona i kolektivnih ugovora koje su usmjerene na njihovu zaštitu na tržištu rada.

Stopa zaposlenosti u Hrvatskoj relativno je niska i u 2021. godini, prema podacima Eurostata, iznosila je 68,2%. Kao i u cijeloj Europskoj uniji, stopa zaposlenosti muškaraca viša je od one žena, a u Hrvatskoj ta razlika iznosi 10,5% (73,4% za muškarce u odnosu na 62,9% za žene). To Hrvatsku smješta otprilike u prosjek EU, no rodni jaz dodatno je izražen među mlađom (15,6 %, 20-29 godina) i starijom populacijom (12,4%, 55-64 godine). Žene u odnosu na muškarce više rade u nepunom radnom vremenu (6,7% u odnosu na 3,1%) i češće na ugovorima na određeno (15,4% u odnosu na 11,6%). Rodno disegregirani podaci pokazuju tek minimalne razlike u odnosu na prosječnu stopu nezaposlenosti od 7,2%, a to vjerojatno ukazuje na visok postotak žena koje ne rade, ali niti ne traže posao.

Javna akcija Ženske sekcije SSSH povodom Međunarodnog dana žena 2022.

Rodni jaz u plaćama u 2020. godini iznosio je 11,2%, pri čemu je, za razliku od svih drugih članica EU osim Latvije i Mađarske, primjetan trend njegovog povećanja – 2014. iznosio je tek 8,7%.
Prema podacima Europskog instituta za rodnu ravnopravnost, u upravama poduzeća 2020. godine bilo je tek 27% žena.

Neravnopravnost i u
radu kod kuće

Rodna neravnopravnost vidljiva je i u domeni rada izvan radnog mjesta – da se brine o djeci i starijima izjavljuje 35% žena u odnosu na 21% muškaraca, a da svaki dan kuhaju i obavljaju kućanske poslove izjavljuje 62% žena u odnosu na tek 12% muškaraca. Prema istraživanju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prosječna žena svaki tjedan obavi 15 sati neplaćenog rada u kućanstvu, u odnosu na 4,5 sata takvog rada koliko obavi muškarac. Tržišna vrijednost takvog rada mogla bi biti i do 600 eura mjesečno.

Zakonodavna zaštita roditelja

Početkom 2023. godine na snagu su stupile izmjene kojima je hrvatski Zakon o radu usklađen s europskom Direktivom o ravnoteži privatnog i poslovnog života. Roditelji s djetetom do 8 godina (prije do 3 godine, odnosno samohrani roditelj s djetetom do 6 godina) dobili su pravo da u nejednakom rasporedu radnog vremena i u prekovremenom radu mogu raditi samo ako na to daju svoj izričiti pristanak. Isto tako, ta kategorija radnika može od poslodavca zatražiti promjenu ili prilagodbu radnog vremena, odnosno rad od kuće.

Hrvatsko radno zakonodavstvo već je 15-ak godina usklađeno s europskim direktivama koje se odnose na jednako postupanje, zaštitu trudnica i majčinstva i roditeljski dopust (iako, zanimljivo, Hrvatska još nije ratificirala konvenciju 183 MOR-a o zaštiti majčinstva). Do navršenih 6 mjeseci života djeteta majka koristi rodiljni dopust. Nakon toga počinje roditeljski dopust, koji se može koristiti do 8. godine života djeteta.

Traje 8 mjeseci ako ga koriste oba roditelja, odnosno 6 mjeseci ako ga koristi samo jedan roditelj, a može se koristiti i kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena. Godine 2022. Hrvatska je uvela i očinski dopust u trajanju od 10 dana za jedno dijete, odnosno 15 za blizance. Dopust je plaćen, a otac ga koristi po rođenju djeteta, odnosno najkasnije tijekom idućih 6 mjeseci. Samozaposlene osobe izjednačene su sa radnicima u radnom odnosu u svim pravima. Međutim, istraživanja pokazuju da se one u praksi zbog niskih naknada i neizvjesnosti vrlo brzo vraćaju na rad.

U hrvatskom zakonodavstvu postoji i posebna zaštita zaposlenja: trudnice i radnice/i koji koriste dopust ili neko drugo pravo vezano uz roditeljstvo zaštićene su od otkaza za to vrijeme i 15 dana nakon, te imaju pravo povratka na poslove na kojima su dotada radile.

Sindikati smatraju da je taj rok potrebno produljiti na 6 mjeseci, ali i da je problem neadekvatne zaštite najvidljiviji kod žena koje su za vrijeme trudnoće ili dopusta zaposlene na ugovorima na određeno vrijeme. Zbog toga smo tražili dizajniranje mjera koje bi poticale poslodavce da trudnicama zaposlenima na određeno ponude ugovor na neodređeno vrijeme.

Zapošljavanje žena i
kolektivno pregovaranje

U posljednje tri godine u Hrvatskoj se provodio program zapošljavanja žena „Zaželi“, kojim se kroz sredstva Europskog socijalnog fonda financiralo angažiranje teže zapošljivih žena na poslovima pružanja podrške starijim i nemoćnim osobama. Iako je program bio vrlo popularan, sindikati su isticali neodrživost takvog pristupa, dodatnu prekarizaciju položaja tih žena, te potplaćenost i dodatnu feminizaciju rada u području skrbi.

Što se tiče kolektivnih ugovora, prigodna analiza Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2009. godine pokazala je da su sindikati ugovarali brojna posebna prava za roditelje, na tragu onih koja danas imamo propisana zakonom zbog Direktive o ravnoteži poslovnog i privatnog života. Uz to, veliki broj ugovora dodatno je razrađivao područje zaštite dostojanstva, kako bi se adresirale rodne specifičnosti. Ovo su trendovi koje možemo prepoznati i danas, no zamjetno nedostaju odredbe o transparentnosti plaća.

Sunčica Brnardić,
izvršna tajnica SSSH za radno i socijalno pravo