Minimalna plaća u Hrvatskoj dosegla pola prosječne – hoće li tako i ostati?

Od 2021. godine minimalnim plaćama smatraju se i najniže plaće za pojedine skupine poslova ugovorene granskim kolektivnim ugovorima sa proširenom primjenom

Minimalna plaća u Hrvatskoj regulirana je Zakonom o minimalnoj plaći koji je prvi puta donesen 2008. godine. Definira se kao najniži mjesečni iznos bruto plaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu (za radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje se i isplaćuje razmjerno). Pravo na minimalnu plaću imaju svi radnici, neovisno o sjedištu ili registraciji poslodavca.
Kao rezultat političko-ekonomskog kompromisa, Zakon je 2008. godine predvidio iznimku za određene radno-intenzivne djelatnosti: u drvnoj i kožnoj industriji, te industriji proizvodnje obuće, minimalna plaća tada je određena kao 94 posto propisanog iznosa (uz rast od 2 posto svake godine). Izmjenama 2013. godine ova je odredba brisana, ali je uvedena mogućnost ugovaranje niže plaće kolektivnim ugovorom, no ne manje od 95 posto propisanog iznosa. Ovakva odredba je još uvijek na snazi, no nije nam poznato da se u praksi koristi. Definicija minimalne plaće 2021. godine dopunjena je na način da se minimalnom plaćom smatra i iznos koji je prema složenosti poslova ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu. Na ovaj način omogućena je kontrola isplate ovako ugovorenih plaće od strane inspekcije rada, čime je uvažen dugogodišnji zahtjev Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).

Od automatske formule do konzultacija

Originalnim zakonom iz 2008. godine predviđeno je da će plaću određivati Vlada na temelju automatske formule: početni udio od 39 posto posto mjesečne bruto plaće uvećavao se za postotak realnog rasta bruto domaćeg proizvoda. Međutim, kako je uskoro nastupila kriza koja je umanjila plaće, ali i zaustavila rast BDP-a, zakonodavni okvir je bilo potrebno mijenjati.

Od 2014. godine, kada je donesen novi Zakon o minimalnoj plaći, prijedlog njezinog iznosa, nakon konzultacija sa socijalnim partnerima, daje ministar nadležan za rad. Pritom bi trebao imati u vidu “povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći”.
Također je propisano da se minimalna plaćane može utvrditi u iznosu manjem od iznosaza prethodnu godinu. Novim izmjenama iz 2019. godine pobliže su opisani i kriteriji kojima se ministar treba voditi pri davanju prijedloga Vladi. Riječ je dominantno o ekonomskim kriterijima: stopa inflacije, kretanje plaća, kretanje nezaposlenosti, demografska kretanja, te ukupno stanje gospodarstva, pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti djelatnostima s niskim plaćama i ugroženim skupinama zaposlenih. U tu svrhu, osnovano je i posebno stručno povjerenstvo za praćenje i analizu kretanja minimalne plaće, čiji se rad pokazao korisnim, posebno s obzirom da dotad Vlada  gotovo uopće nije sustavno pratila kretanje plaća.

                                                                                                                         
                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Rast minimalne bruto plaće od uvođenja (2008. – 2022.)

Vlada visinu plaće utvrđuje za sljedeću kalendarsku godinu, jednom godišnje i to najkasnije do 31. listopada. Za 2022. godinu visina je određena u iznosu od 4.687,50 kuna bruto, odnosno 3.750 kuna neto, što u protuvrijednosti iznosi 623 eura bruto, odnosno 498 eura neto.

Rast minimalne plaće, ali i broja radnika koji ju primaju

Nominalni rast minimalne plaće, naročito od 2017. godine od kada se iznosi na godišnjoj razini povećavaju za između 5 i 9 posto, pratio je i rast udjela minimalne plaće u prosječnoj. U odnosu na “startnih” 39 posto iz 2008. godine, u siječnju 2022. godine propisani neto iznos minimalne plaće dosegao je udio od 50 posto prosječne neto plaće (7378 kuna, 980 eura) i 60 posto medijalne neto plaće (6175 kuna, 820 eura), što je na tragu sindikalnih zahtjeva, kao i europskih preporuka (Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama). Međutim, zbog snažnog kontinuiranog rasta prosječne plaće, u odnosu na usklađivanje koje se događa početkom godine, taj dio je već nakon nekoliko mjeseci ponovo pao ispod ovih pragova.

Iako ne postoje službeni podaci o cijeni potrošačke košarice, sindikati procjenjuju da bi minimalna mjesečna potrošačka košarica za četveročlano kućanstvo iznosila oko 7.800 kuna (1.036 eura), dok bi prosječna košarica dostojna življenja, koja bi zadovoljila normalne potrebe kućanstva bila oko 10.500 kuna odnosno 1.395 eura.

Broj radnika koji primaju minimalnu plaću u porastu je, čemu je dobrim dijelom pridonio i snažan rast minimalne plaće protekih godina. Dok je 2018. godine minimalnu plaću primalo oko 37 tisuća radnika, 2022. taj broj iznosi oko 52 tisuće, odnosno više od 4,7 posto ukupno zaposlenih.

Neriješeni problem dodataka na plaću

Zakonskim izmjenama iz 2018. godine napokon su iz izračuna minimalne plaće isključeni dodaci za prekovremeni rad, noćni rad i rad na neradne dane, a 2021. godine isključeni su i dodaci za otežane uvjete rada. Time je dijelom riješen dugogodišnji problem uračunavanja ovih dodataka u iznos minimalne plaće, što je bila uobičajena praksa pojedinih poslodavaca. Ipak, neki drugi dodaci, poput dodatka za minuli rad (radni staž) i dalje se mogu uračunavati u iznos minimalne plaće, što obezvređuje takve dodatke i nepravedno je prema radnicima.

Sunčica Brnardić, izvršna tajnica Saveza samostalnih
sindikata Hrvatske za radno i socijalno pravo

SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE
www.sssh.hr