ZASTARJELI ZAKON OTEŽAVA ŠTRAJK
Nepotpuna zakonska regulativa otežava pokretanje štrajka u Federaciji BiH što koriste poslodavci, ali sindikati ne odustaju od ovog vida borbe.
Zakon o štrajku Federacije Bosne i Hercegovine kojim je ovo pitanje regulisano u FBiH donesen je davne 2000. godine i sa svojih samo 16 članova predstavlja veliku prepreku za organizovanje legalnog štrajka. Naime, njime mnoga pitanja nisu adekvatno ili nisu uopće riješena, što otežava samo organizovanje i vođenje štrajka. Zbog toga je do sada bilo puno slučajeva u kojima su štrajkovi proglašavani nezakonitim ili su sindikati bili primorani da odustanu od njih, iako su postojali razlozi.
Štrajk u državnim institucijama u “sivoj zoni”
Ovim zakonom uređeno je pravo uposlenika na štrajk, pravo sindikata da pozove na štrajk kao i pravo poslodavca da isključi uposlenika sa rada i druga pitanja u vezi sa štrajkom. Pitanje organizovanja štrajka pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova, organa i službi uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine uređeno je drugim zakonskim aktima. Dodatni problem predstavlja činjenica da na državnom nivou ne postoji Zakon o štrajku pa je pravo na štrajk u državnim institucijama u “sivoj zoni”. Iako nije zabranjen, nema pravnog akta kojim je propisana procedura za njegovo organizovanje i sprovođenje.
Sama organizacija štrajkova iziskuje i određeni novac pa oni zavise od finansijske moći pojedinih sindikata. O štrajkačkim fondovima odlučuju sami sindikati a oni trenutno postoje u nekoliko granskih sindikata u javnom i uslužnom sektoru. Sindikati imaju ekskluzivno pravo na organizovanje štrajka ali poslodavci često pred sudom traže naknadu štete prouzrokovane štrajkom, u enormnim iznosima.
Na sreću, sindikati su uspjeli dobiti većinu tih slučajeva.
Najveća prepreka za organizovanje legalnog štrajka je to što štrajk ne može započeti ako nema Sporazuma o poslovima koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka. Te poslove utvrđuju sindikat i poslodavac, na prijedlog poslodavca. U stvarnosti, to znači da od poslodavca zavisi sadržaj sporazuma i da sindikat nema nikakvo pravo da utiče na njega. Često se dešava da poslodavci izbjegavaju predlaganje tog sporazuma ili ga odlažu, čime svjesno vrše dodatni pritisak na radnike. Ako, pak, poslodavac predloži sporazum ali ne postigne dogovor o njemu sa sindikatom, sporazum ide na arbitražu. Tu nastaje problem jer često nema dogovora oko izbora neovisnog arbitra. U tom slučaju, arbitra bira nadležni Općinski sud, u roku od pet dana. Minimum poslova, koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka, može biti definisan i kolektivnim ugovorom, ali, pošto sve teže dolazimo do potpisivanja kolektivnih ugovora, u velikom broju grana trenutno ne postoje definisani ti parametri. Sam štrajk ne može početi prije okončanja postupka mirenja predviđenog u Zakonu o radu, odnosno prije pokušaja mirnog rješavanja spora.
Najviše štrajkova ipak u javnom sektoru
Posljednjih godina najveći broj štrajkova organizovan je u javnom sektoru i kompanijama koje su većinski u državnom vlasništvu. Razlozi su, prije svega, u većoj sindikalnoj organizovanosti radnika u tim sektorima, činjenici da ti sindikati imaju na raspolaganju više novca kao i zbog toga što tu nije riječ o privatnim poslodavcima. Naime, u industrijskom sektoru imamo veći broj privatnih vlasnika kompanija koji često zabranjuju organizovanje sindikata ili sami organizuju svoje žute sindikate kojima onda upravljaju. Takođe, tu se suočavamo i sa velikom dozom straha radnika od gubitka posla i velikim brojem ugovora o radu na određeno vrijeme što olakšava tim poslodavcima da radnicima uruče otkaze ako izraze svoje nezadovoljstvo ili pokrenu inicijativu za štrajk.
Usvajanje novog Zakona o štrajku još na čekanju
Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine (SSS BiH) je zbog svih uočenih nedostataka aktuelnog Zakona o štrajku još 2017. godine pokrenuo inicijativu za usvajanje novog zakona. Njom smo, između ostalog, tražili izmjene u odredbama o vrstama i najavi štrajka. Naime, važeći Zakon o štrajku prepoznaje samo institute štrajka upozorenja (traje maksimalno 2 sata) i štrajka. Dakle, zakon ne prepoznaje generalni štrajk, tihi štrajk, štrajk solidarnosti i štrajk glađu. Zbog toga je trenutno nemoguće organizovati generalni štrajk na nivou SSS BiH, iako smo do sada uspjeli organizovati nekoliko takvih štrajkova u pojedinim granama. Tražili smo i da zakon omogući sindikatu predlaganje Sporazuma o poslovima koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka, ako to ne učini poslodavac u roku od pet dana od dana prijema odluke o stupanju u štrajk. Posebnu pažnju smo posvetili pitanju organizovanja štrajka u oblastima od općeg i posebnog interesa čime bi se članovima sindikata u tim djelatnostima omogućila lakša organizacija štrajka, kada se za to steknu uslovi. Ovaj predlog sindikata nije razmatran zbog nerazumijevanja od strane prethodne vlasti pa to ostaje jedan od prioriteta čije rješavanje ćemo tražiti od nove zakonodavne vlasti u FBiH.
SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA BiH
www.sssbih.com
